In 2017, the World Health Organization presented the grim data: over 400,000 people in Serbia suffer from depression.&nbsp;



But because statistics are computed based only on registered cases, we can be certain that the figure is, in fact, much higher. That this is not just a hypothesis is confirmed by the fact that SOS centers are receiving more phone calls than ever, that an increasing number of people contact suicide prevention centers, and that the waiting rooms in counseling centers are most often packed.



Unfortunately, despite the increasing number of those seeking expert help, the old way of thinking that mental health issues are to be dealt with exclusively behind closed doors is still present in our society.&nbsp;



Over time, we have managed to include the mental health issue in everyday conversation. Numerous programs, public discussions, forums, and support groups are now helping people change their minds and open up.



&nbsp;Don’t worry if you are not quite familiar with all this, because by being here you have already taken the first step – you are getting informed and examining the ways of coping with current or upcoming issues. We are introducing you to some basic terminology and principles, as well as providing you the necessary guidelines for taking the next step and contact a psychotherapist.&nbsp;



What is psychotherapy?



Psychotherapy is a general term for a structured process involving you and an expert, where you learn how to deal with mental problems and physical challenges, as well as work on personal growth.



Psychotherapy involves conversation and other activities you engage in with your psychotherapist, specially chosen to boost your mental health. Through psychotherapy, you will adopt mechanisms for coping with a particular problem and techniques that will come useful in other aspects of your life, as well as in coping with future challenges.&nbsp;



How long does psychotherapy last?



Psychotherapy is a personalized experience, i.e. it is adapted to each person depending on his or her needs. Among other things, it means that the number of weekly sessions is individual and the sessions are scheduled by your psychotherapist based on their experience and expert opinion.&nbsp;



On average, people see a psychotherapist once a week and the sessions last between 45 and 60 minutes. How long you will be in therapy in relatively regular intervals depends on different factors:



<ul>
<li>the kind of problem and seriousness of the situation,</li>



<li>the level of stress,</li>



<li>the time you experienced the problem before turning to therapy,</li>



<li>the pace of your progress,</li>



<li>the support in your immediate environment,</li>



<li>your readiness to work on yourself,</li>



<li>the relationship with your chosen psychotherapist.</li>
</ul>



&nbsp;Some mental issues can be resolved in a year, while others may take years of therapy.



Please bear in mind that psychotherapy is continuously developing and changing in line with global changes. It is constantly adapting to the needs of all of us who rely on it when we need complete understanding of our thoughts and feelings.



Psychotherapy does not have a beginning and end in the traditional sense. While it can help you deal with a specific problem, it is possible that life will surprise you with a new and completely different challenge you may wish to overcome through this kind of help.&nbsp;



Who is psychotherapy intended for?



Everyone can see a psychotherapist, regardless of their gender, age, or life circumstances. It should be noted that psychotherapy is especially recommended to those facing certain changes or going through a difficult period on a personal or professional level – death or loss of a loved one, loss of job, illness, domestic violence, etc.&nbsp;



No problem is small or insignificant. We cannot go through life with the motto ‘’it could be worse’’, because this is the kind of attitude that leads us to our boiling point – the moment when all those ‘’small problems’’ have accumulated into a big one, making us feel anxious for longer than a few days, weeks, or even months.



Is psychotherapy for me?



We believe that, even having read this far, some of you are still skeptical when it comes to seeing a psychotherapist or think that the problems troubling you are not serious enough for seeking expert help.



Psychotherapy can be of use to all those who



<ul>
<li>struggle with longer periods of sadness and hopelessness,</li>



<li>fail to deal with current problems, regardless of actions they take or changes they make in their lives,</li>



<li>experience a lack of concentration, focus, and motivation for work,</li>



<li>experience increasing shortness of breath or breathing problems, even when they are not physically active,</li>



<li>do not see ‘’the light at the end of the tunnel’’ in any situation and don’t believe there is a way out of a difficult period,&nbsp;</li>



<li>notice that their actions, thoughts, and feelings have a negative impact on themselves and their immediate environment.</li>
</ul>



Even if none of the above applies to you, but you still feel the need to talk to an expert before making a major decision or certain changes in your life, you can consult a psychotherapist.&nbsp;



You can undergo psychotherapy preventively



Psychotherapy is a field that constantly develops and changes based on new accomplishments and advances in the treatment of clients. As such, it is no longer considered only a tool used when we need to address a particular problem. On the contrary, psychotherapy has proven to be exceptionally useful with individuals who are planning to make big changes in their lives or have decided to work on themselves, in both specific and general terms.&nbsp;



Even if you know that people closest to you mean well and you can rely on them in the period ahead of you, they are often unable to assess your circumstances objectively and, therefore, give advice that is to some extent based on their emotions.



Psychotherapists offer much more than conversation and attentive listening. Thanks to their knowledge and skills, they can understand the complexity of the problem you need to deal with and propose techniques that will help you adopt the best approach for coping with it.



What is the difference between a psychotherapist, psychologist, and psychiatrist?



Psychotherapists hold a bachelor’s degree (most often in the humanities) and a license granted by a professional association or government body. The education in psychotherapy lasts a minimum of four years, with specialization in one or more theoretical approaches. Psychotherapists treat depression, phobias, anxiety, panic attacks, alcoholism, and other disorders. They can also help in periods of major life changes. Conversations with psychotherapists are confidential, and the information you disclose to them is protected in accordance with the Law on the Protection of Personal Data.&nbsp;



Psychologists hold a bachelor’s (or master’s) degree in psychology and are commonly employed in health and educational institutions, public and private companies, counseling centers, etc. In some cases, psychologists work side by side with psychiatrists and other medical experts as a part of expert teams. Because they are not doctors, psychologists do not make medical diagnoses and cannot prescribe medicines. They are qualified for providing psychological counseling and carrying out psychological tests and evaluation, which are extremely important for understanding the psychological state of individuals who seek their help.&nbsp;



Psychiatrists hold a bachelor’s degree in medical sciences and a specialization in the field of mental health. Their approach to treatment is based on collecting medical and general data on patients, which they rely on in making accurate diagnoses and treatment plans. Unlike psychologists and psychotherapists, psychiatrists can apply pharmacotherapy and prescribe medications such as antipsychotics, sedatives, anxiolytics, and sleeping pills. They diagnose and treat patients suffering from more severe forms of mental diseases, such as schizophrenia, hallucinations, suicidal thoughts, and panic attacks.&nbsp;



How to choose a psychotherapist?



Since the relationship you establish with a psychotherapist is of essence for successful therapy, it is important to approach the choice of therapist in a strategic manner. You should consider their credentials, field of expertise and experience, but also take into account how you feel in their presence.&nbsp;



You can make an initial list of potential psychotherapists after consulting friends and family members who have undergone therapy. Additionally, you can ask for recommendations at local counseling centers or on relevant forums, as well as read other clients’ reviews of certain therapists.&nbsp;



However, until you have talked with a psychotherapist face-to-face, you cannot be sure that you have made the right decision. That is why many people do short telephone or in-office interviews with their potential therapists, to see whether their energies are synchronized, whether they feel at ease in their presence, and whether they can relax and open up with them.&nbsp;



We recommend that during the initial conversation you also inquire about the following:



<ul>
<li>which type of therapy they specialize in (individual, couples, group), in order to establish whether their experience matches your needs,&nbsp;</li>



<li>what age are most of their clients (children, teenagers, adults),</li>



<li>whether they have experience in working with clients who have been through difficulties similar to those you are struggling with,</li>



<li>what is their approach to therapy and what methods they have used with other clients with the same problem as yours,</li>



<li>how much the psychotherapy costs and what ways of payment they accept.</li>
</ul>



In case there are any dilemmas you want to get out of the way before you schedule the first session, the best thing to do is resolve them during the first conversation with a therapist. That way, you will avoid any unpleasant situations in the future if you decide to change your therapist.



The first psychotherapy session



During the first session, the psychotherapist will want to get acquainted with you and find out what has brought you to therapy. Gathering the most important information is mostly done through conversation, although clients may sometimes be asked to fill in a prepared form.



Your psychotherapist will also inform you about themselves, their office, and way of work, so that you can get an idea of what the sessions will be like and what you can expect to happen during them. During the first (and all following) sessions, the psychotherapist will set some time aside for questions related to the therapy process or a particular problem.&nbsp;



The psychotherapist will commonly define a few minor goals that are easier to achieve during the first session, as well as propose techniques for achieving them.&nbsp;



It is completely normal for you to experience different levels of nervousness before the first session, even if you have already visited other psychotherapists. You can prepare for the first session by thinking about (or even writing down) the issues that trouble you and that you want to discuss. The psychotherapist will ask what has motivated you to turn to therapy at that particular time in your life, because this information will help him or her to identify the problem and determine which psychological methods could help. With regard to goals, they are often difficult to define in the course of the first session. That is why you and your therapist will probably set a few smaller goals that are easier to achieve, as well as talk about the frequency of your visits and possible further steps in your therapy.



What results can you expect?



As with many other questions related to psychotherapy, there is no universal answer to this one. Furthermore, there is no universal remedy, a box of pills you can take two to three times daily after a meal and see the first results in a week.&nbsp;



Your current situation will not change overnight, and the process you go through with a psychotherapist is personalized and focused on reaching specific goals that you define together.&nbsp;



In general terms, psychotherapy helps you connect to your feelings, thoughts, and behaviors. During the process, you will find the strength necessary for learning how to face your problems and cope with them. Some of the newly-acquired skills will help you to



<ul>
<li>gain control of your thoughts, feelings, and actions,</li>



<li>reduce and, at some point, completely eliminate the symptoms of psychological problems,</li>



<li>find the best problem-solving ways,</li>



<li>develop the sense of control,</li>



<li>free yourself from internal stress and pressure,</li>



<li>recognize the thoughts and behaviors that affect your life,</li>



<li>reduce internal conflicts and improve relationships with others,</li>



<li>increase the level of satisfaction with life.&nbsp;</li>
</ul>



How to get the most out of therapy?



Rule one: don’t run away from your problem or be afraid to talk about it.



Visit your therapist with an open mind and readiness for change. Therapy is most effective with individuals who are prepared to make certain changes related both to their way of thinking and future actions. Best results are achieved when people allow themselves to relax before a psychotherapist, who will do his or her best to create a pleasant and supportive atmosphere.



Rule two: be honest.



A psychotherapist will not be able to help unless he or she gets thoroughly familiar with you and the challenges that are holding you back in life. There are probably overwhelming thoughts and feelings you haven’t been able to share with anyone, despite the support of those closest to you. It is in these situations that a psychotherapist will give you objective expert help.&nbsp;



Since the interaction with a psychotherapist is one of the factors with the biggest impact on the success of therapy, if you need more time to build trust with your psychotherapist, it is extremely important to let them know how you feel. They will then take necessary measures and adapt their approach to strengthen the relationship.&nbsp;



Rule three: psychotherapy is a continuing process that demands your active participation.



Psychotherapy does not only involve the time spent in a session. Everything you learn from a psychotherapist needs to be implemented actively and daily in order to accomplish visible results, and, as in all other aspects of life, you will have to roll up your sleeves and work actively on the realization of the defined goals. No matter how experienced and knowledgeable they are, psychotherapists cannot change your life radically unless you want the change it too and work on achieving this goal. It is important to give your best during each exercise and activity proposed by your psychotherapist during the session, or assigned as ‘’homework’’.&nbsp;



Rule four: the road to change is long and sometimes painful.



No one can predict when you will notice the first results. Many experience a great sense of relief after only a few introductory sessions simply because they have taken the first step by seeking psychological support. Nevertheless, radical change takes time and mental strength to cope with the problems you have been suppressing, hoping they will just disappear.&nbsp;



During therapy, you will have to step out of your comfort zone, face your challenges, and be prepared for the possibility that you may not feel too well after certain sessions. But it is then that you will often discover mechanisms that will serve you as weapons, get you out of a bad period, and lead you to feel calm and satisfied.&nbsp;



Rule five: honor the agreement.



You will not always be in the mood for therapy, and there will be times when you will even be tempted to cancel it due to other engagements. It is important to understand that each time you break the continuity you take a step backward. Even if you feel discomfort regarding a particular topic or an activity you are supposed to undertake during the next session, don’t run away by canceling the appointment. Speak about your problem and explain precisely what makes you nervous about it, so that your psychotherapist can choose a different approach to keep you on your path to recovery.&nbsp;



Ready for the next step?



The Selfnest platform gathers experts qualified to give you psychological support at all times. We offer you the opportunity to identify your needs and easily find a psychotherapist with the necessary experience to help you deal with a particular problem.



You can go through the entire process anonymously. Don’t be afraid of talking about the issues that trouble you.&nbsp;

All you need to know about psychotherapy

Imamo tu neku lošu tendenciju da osobe koje pate od nedostatka motivacije nazivamo neambicioznima, pa i lenštinama, ne uzimajući u obzir uzroke koji stoje iza njihove nemogućnosti da ispune određene zadatke. A nažalost, baš kada se u okolini ne nađe mesta za razumevanje, manjak motivacije eskalira do te mere da učini osobu potpuno inertnom i ostavlja je bez rezultata, kako na privatnom tako i na poslovnom planu.



Dozvoljavamo sebi da prebrzo osuđujemo, a dogodilo nam se svima: da postavimo sebi ciljeve ali ne učinimo ništa da ih ostvarimo ili pak napravimo listu stvari koju treba da obavimo ali se ne dohvatimo ni prve koja se nađe na spisku. I ne, ovde nije reč samo o obavezama koje podrazumevaju mesece ili godine truda; ponekad shvatimo da nemamo motivacije ni za “male” stvari, kao što su pranje sudova, čitanje nekoliko stranica knjige, odlazak u teretanu ili šetnju prirodom i njima slične svakodnevne aktivnosti. 



Zašto nam se ovo dešava i možemo li nešto da učinimo po pitanju nedostatka motivacije?



<h2 class="wp-block-heading">Šta sve može uzrokovati nedostatak motivacije</h2>



Promena nije laka, ali nije ni nemoguća. Najopštije govoreći, razlikujemo 5 faza kroz koje prolazi većina ljudi koji su spremni na promenu:



<ol>
<li>Faza poricanja, tokom koje još uvek nismo svesni da postoji problem koji je potrebno rešavati,&nbsp;</li>



<li>Kontemplacija, koja podrazumeva prepoznavanje problema ali nedovoljnu psihofizičku spremnost da tu promenu i napravimo,</li>



<li>Priprema, tokom koje testiramo naše sposobnosti i spremnost da načinimo neke od prvih koraka,&nbsp;</li>



<li>Akcija, faza koja uključuje konkretne aktivnosti koje obavljamo kako bismo došli do zadatih ciljeva,</li>



<li>Održavanje, kao poslednja faza koja podrazumeva održavanje bihejvioralnih promena koje smo implementirali kako bismo načinili promenu na bolje. </li>
</ol>



<figure class="wp-block-image size-large"><img decoding="async" loading="lazy" width="1024" height="728" src="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Put-do-promene-1024x728.png" alt="Faze pre promene - poricanje, kontemplacija, priprema, akcija" class="wp-image-109" srcset="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Put-do-promene-1024x728.png 1024w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Put-do-promene-300x213.png 300w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Put-do-promene-768x546.png 768w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Put-do-promene.png 1440w" sizes="(max-width: 1024px) 100vw, 1024px" /></figure>



Prvi korak ka unapređenju sposobnosti samomotivacije predstavlja identifikaciju problema, a neki od najvećih uzročnika su:



<ol>
<li>Inercija</li>
</ol>



Njutnov prvi zakon mehanike koji kaže da svako telo koje miruje teži da ostane u stanju mirovanja i svako telo koje se kreće teži da nastavi da se kreće je itekako primenjiv i u ovom slučaju.



Naime, primetićete da što se manje krećete to ćete imati i manju želju da učestvujete u bilo kakvim aktivnostima. No, iako nam je ponekad potrebno da jedan dan provedemo u pidžami gledajući omiljene serije, vrlo je važno da nam ovakvi momenti ne postanu deo svakodnevnice. Što duže ostanemo na kauču ili u krevetu, to će nam biti teže da se iz njega pokrenemo. 



<ol start="2">
<li>Želja da ugodite drugima</li>
</ol>



Neretko određene zadatke obavljamo isključivo kako bismo odgovorili na tuđe želje i zahteve: roditelja, prijatelja, ili pak poslodavca. Kada svu energiju trošite na druge ljude i ispunjavanje njihovih želja, u nekom trenutku u potpunosti zaboravite na svoje potrebe. I kada izgubite sebe u procesu, izgubite i motivaciju da težite ka ostvarenju ličnih ciljeva.



Lek za manjak motivacije koji je uzrokovan preteranim fokusom na druge zvuči jednostavno: posvetite više vremena sebi i ličnom razvoju. Ali kako je uglavnom veoma teško izboriti se sa potrebom za ugađanjem drugima, preporučuje se odlazak terapeutu i savetovanje na temu kako se okrenuti sebi i svojim potrebama.  



<ol start="3">
<li>Nedostatak interesovanja</li>
</ol>



Pored toga što se dešava da nas uspeh po završetku zadatka ne ispunjava osećajem zadovoljstva jer smo ga učinili samo da bismo ispunili tuđe zahteve, vrlo često manjak motivacije proizilazi iz toga što ne razumemo zašto obavljamo određeni posao. Možda konkretnu aktivnost smatramo dosadnom ili ne vidimo od kakve je koristi, pa samim tim ne uspevamo da skupimo dovoljno snage da je započnemo ili završimo sa dovoljno elana.&nbsp;



Baš iz tog razloga se poslodavcima često preporučuje da zaposlenima daju detaljne instrukcije i objašnjenje zbog čega je posao koji obavljaju od tolike važnosti kako bi im cilj kom teže bio jasniji i samim tim i motivacija jača.&nbsp;



<ol start="4">
<li>Osećaj preplavljenosti</li>
</ol>



Nedostatak motivacije se često javi u situacijama kada imate toliko obaveza da ne znate odakle da počnete. Ukoliko već na samom početku pomislite da nema šanse da sve postignete na vreme, izgubićete volju da uopšte i počnete sa poslom.&nbsp;



U tom slučaju se savetuje da svaku od obaveza razbijete u više manjih segmenata koje je potrebno obaviti. Sa svakim obavljenim zadatkom ćete osetiti određenu dozu zadovoljstva i svaki uspeh koji postignete, bez obzira na to koliko mali bio, će vas motivisati da nastavite dalje. 



<ol start="5">
<li>Ne postavljate nove ciljeve</li>
</ol>



Ukoliko ste ispunili određene ciljeve koje ste sebi postavili i prestali da zadajete nove, vrlo je verovatno da nećete imati motivacije da se pokrenete iz stanja u kom se sada nalazite. I ako osećate zadovoljstvo onim što imate, to ne znači da ne treba da težite ka novim i drugačijim iskustvima.&nbsp;



<ol start="6">
<li>Perfekcionizam</li>
</ol>



Nedostatak motivacije je karakterističan za perfekcioniste, ljude koji brinu da određeni zadatak neće ispuniti besprekorno te odlučuju da se takvog posla ni ne prihvataju. Na taj način u korenu saseku mogućnost da postignu nezadovoljavajuće rezultate koji će uzrokovati nezadovoljstvo samim sobom i ličnim sposobnostima.&nbsp;



<ol start="7">
<li>Depresija i anksioznost</li>
</ol>



Prema podacima <a href="https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/depression">Svetske zdravstvene organizacije</a>, više od 264 miliona ljudi širom sveta pati od depresije. Ona ujedno predstavlja i jedan od najučestalijih uzroka nedostatka motivacije i kao posledicu ima loše performanse u školi, na poslu i na privatnom planu.&nbsp;



Ukoliko sumnjate da je depresija uzrok lošeg raspoloženja i neaktivnosti, preporučuje se da se <a href="https://app.selfnest.com/">obratite psihoterapeutu</a> koji će raditi sa vama na otkrivanju uzroka i sastaviti plan rada da je se i oslobodite. 



<h2 class="wp-block-heading">7 tehnika za uspešnu (samo)motivaciju</h2>



Kao što ste mogli da primetite u prethodnom segmentu, svakom od uzroka nedostatka motivacije sledi poseban savet kako ga i otkloniti, te tako nije neobično što je definisanje uzroka prvi korak kada se odlučite na rad na sebi. Ukoliko ne znate koji je glavni razlog nedostatka motivacije, nećete biti u mogućnosti da uspešno odredite korake koje treba načiniti da se pokrenete.&nbsp;



Primera radi, osobama koje su preplavljene poslom i obavezama se savetuje da drugačije organizuju svoje vreme i naprave prioritete u rasporedu. S druge strane, ukoliko osećate da ne radite dovoljno, zadajte sebi nekoliko manjih zadataka i korak po korak radite na izvršenju svakog od njih.



<figure class="wp-block-image size-large"><img decoding="async" loading="lazy" width="1024" height="728" src="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Tehnike-samomotivacije-1024x728.png" alt="Tehnike samomotivacije" class="wp-image-110" srcset="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Tehnike-samomotivacije-1024x728.png 1024w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Tehnike-samomotivacije-300x213.png 300w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Tehnike-samomotivacije-768x546.png 768w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/Tehnike-samomotivacije.png 1440w" sizes="(max-width: 1024px) 100vw, 1024px" /></figure>



A šta vam je činiti nakon toga? Možete pokušati da:



<ol>
<li>Odredite nagradu</li>
</ol>



Različite ljude motivišu različiti ciljevi: neke obavljen zadatak čini ponosnima na svoj uspeh, druge motiviše priznanje koje će dobiti, novčana nagrada, osećaj olakšanja po završetku posla, i mnogi drugi faktori. Stoga pokušajte i vi da odmah na početku definišete cilj i nagradu koju ćete dobiti po ispunjenju, ali imajte u vidu da je ne morate ostavljati za sam kraj. Svaki manji uspeh na putu do konačnog cilja nagradite kratkom pauzom, šetnjom, poslasticom, ili sa nekoliko minuta na društvenim mrežama &#8211; sve je dozvoljeno, dokle god je nagrada nešto što vas ispunjava a da pritom ne oduzima previše vremena.



<ol start="2">
<li>Izlistajte korake do cilja</li>
</ol>



Ukoliko se osećate preplavljeni obavezama ili težinom zadatka koji je pred vama, pokušajte da ga segmentirate u više manjih etapa i postavite nekoliko jednostavnijih aktivnosti koje treba da obavite na putu do konačnog cilja. Ilustracija puta koji treba da pređete vam može pomoći da uvidite da ste u stvari sposobni da sa lakoćom pređete svaku od etapa, a osećaj motivacije možete pojačati i tako što ćete ovaj sistem ukombinovati sa prvim savetom: da se nagradite na kraju svakog obavljenog zadatka.



<ol start="3">
<li>Prioritetizujte obaveze</li>
</ol>



Da li se na vašoj listi nalazi toliko obaveza da već sada znate da je nemoguće obaviti ih sve u očekivanom vremenskom roku? U tom slučaju, pažljivo analizirajte svaku stavku i reorganizujte svoje vreme. Sigurno se na spisku nalaze određene obaveze kojih se nije potrebno odmah prihvatiti i koje se mogu ostaviti za kasnije ili delegirati. Prioritetizujte urgentne stvari i krenite od najbitnije stavke. 



<ol start="4">
<li>Izdvojte 10 minuta za svaki zadatak</li>
</ol>



Dokažite sebi da zadatak koji vam predstoji nije toliko strašan koliko vam se čini tako što ćete dozvoliti sebi da odustanete posle 10 minuta. To znači da posle 10 minuta obavljanja neke aktivnosti možete da stanete i zapitate se da li želite da nastavite ili odustanete. Kako je često najteži deo početi sa samom aktivnošću, ovo pravilo se primenjuje kako bi se osoba motivisala da krene sa zadatkom i posle nekoliko minuta uvidela da može ne samo da nastavi već i da stigne do cilja.&nbsp;&nbsp;



<ol start="5">
<li>Uparite obaveze sa nečim što volite</li>
</ol>



Emocije igraju veliku ulogu u formiranju motivacije. Ukoliko smo tužni, umorni, usamljeni ili anksiozni, vrlo je verovatno da nećemo imati želju da se uhvatimo u koštac za izazovom koji je pred nama, bez obzira na to koliko mali ili veliki bio.&nbsp;



Kako biste popravili raspoloženje, pokušajte da uparite obavljanje zadatka sa nečim što vas ispunjava zadovoljstvom. Tako možete pokušati da slušate muziku dok radite, zapalite mirišljavu sveću u istoj prostoriji, pozovete prijatelja da razgovarate ili pustite seriju u pozadini dok obavljate kućne poslove. Pripazite samo da vam sporedna aktivnost ne odvrati pažnju od glavnog posla.&nbsp;



<ol start="6">
<li>Vodite računa o svom psihofizičkom stanju</li>
</ol>



Nedostatak sna, loša ishrana i manjak slobodnog vremena mogu znatno uticati na nivo motivacije. Lični uspeh polazi od nas samih, te ukoliko se ne osećamo kao najbolja verzija sebe, teško da ćemo biti motivisani i uspešni u onome što činimo.&nbsp;



Naspavajte se, povedite računa o ishrani, pijte dovoljno tečnosti i izdvojte vreme za fizičke aktivnosti. Takođe, s vremena na vreme promenite okruženje jer svež vazduh i fizička aktivnost mogu znatno uticati na poboljšanje motivacije. Ukoliko ste u mogućnosti, pobegnite od gradske buke i prošetajte u prirodi koja vam može pružiti mentalni beg od obaveza. 



<ol start="7">
<li>Obratite se stručnjaku</li>
</ol>



Ukoliko posle određenog vremena primetite da ni jedna od tehnika samomotivacije ne pomaže i nastavlja da ometa svakodnevno fukncionisanje, najbolje je da potražite stručnu pomoć. Svakako je potrebno prvo se obratiti izabranom lekaru kako bi eliminisali zdravstvene probleme kao uzrok i uvideli da li je potrebna pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje.



Naime, dok je nedostatak motivacije problem i sam po sebi, u nekim slučajevima on predstavlja simptom nekog mnogo većeg problema. U zavisnosti od konkretnog uzroka, psihoterapeut može preporučiti terapiju razgovorom i primenu <a href="https://www.selfnest.com/blog/psihoterapija/psihoterapeutski-pravci">adekvatnih terapeutskih tehnika</a> ili vas uputiti kod psihijatra koji bi prepisao potrebne lekove. 



Spremni da se pokrenete? <a href="https://app.selfnest.com/">Selfnest aplikacija</a> vam omogućava da stupite u kontakt sa psihoterapeutom online i započnete rad na ličnom razvoju u svega nekoliko klikova. Kreirajte profil, ispunite kratki upitnik a mi ćemo vas na osnovu njega povezati sa odgovarajućim stručnjakom.

Umeće (samo)motivacije: 7 razloga zbog kojih smo nemotivisani i 7 načina da se izborimo sa tim osećajem

Poremećaji spavanja spadaju u jedne od najčešćih medicinskih poremećaja. Pogađaju široku populaciju i dok mogu biti pokazatelj ozbiljnijeg zdravstvenog ili mentalnog problema, nije neuobičajeno i da se dijagnostifikuju kod potpuno zdravih osoba.&nbsp;&nbsp;



Dok se kod mnogih od nas problemi sa spavanjem javljaju kao kratkotrajna nelagodnost, bitno je prepoznati i reagovati na vreme kada se pretvore u hronični poremećaj.



U daljem tekstu vas upoznajemo sa nekim od najčešćih poremećaja sna, njihovim simptomima, uzrocima i potencijalnim načinima za njihovo rešavanje kako biste se opremili znanjem i veštinama koje su vam potrebne da sami sebi pomognete ili blagovremeno prepoznate da je potrebno potražiti pomoć stručnjaka. 



<h2 class="wp-block-heading">Nesanica (insomnija)</h2>



Insomnija je jedan od najčešćih poremećaja spavanja. Pretpostavlja se da oko 50% ljudi pati od povremene nesanice, dok se hronična nesanica dijagnostifikuje kod 15-20% ljudi.



Podrazumeva neadekvatan san kod osoba koje:&nbsp;



<ul>
<li>imaju problem da zaspu,</li>



<li>imaju problem da održe san i bude se prečesto u toku noći,</li>



<li>ne mogu da se vrate snu nakon buđenja,</li>



<li>bude se previše rano i neispavani.</li>
</ul>



Srećom, nesanica je uglavnom kratkoročan problem uzorkovan situacionim smetnjama i prestaje njihovim otklanjanjem.&nbsp;



Na osnovu učestalosti manifestovanja, insomnija se može klasifikovati kao povremena (kada osoba ima dve ili tri epizode godišnje), epizodična ili situaciona (kada traje od 1 do 3 meseca i povezana je sa situacionim stresom) i stalna (insomnija koja traje duže od tri meseca).&nbsp;



Insomnija izaziva dnevnu iscrpljenost, lošu koncentraciju i konstantan umor. Kao takva, može predstavljati problem i na privatnom i na poslovnom planu, ali i biti uzročnik ozbiljnijih zdravstvenih problema.&nbsp;



<h3 class="wp-block-heading">Uzroci insomnije</h3>



Insomnija može biti uzrokovana brojnim unutrašnjim i spoljnim faktorima &#8211; od organskih bolesti i mentalnih oboljenja do životnih navika, gde su neki od najčešćih:



<ul>
<li>Stres</li>



<li>Uzbuđenje</li>



<li>Manjak fizičke aktivnosti</li>



<li>Intenzivna fizička aktivnost neposredno pred odlazak u krevet</li>



<li>Menopauza</li>



<li>Digestivni problemi</li>



<li>Anoreksija</li>



<li>Džet leg</li>



<li>Promena posla ili neka druga životna promena</li>



<li>Spavanje u toku dana</li>



<li>Preterana upotreba nikotina, kofeina, alkohola i drugih stimulanata</li>



<li>Hipertireoza</li>



<li>Šećerna bolest</li>



<li>Parkinskonova bolest</li>
</ul>



U nekim slučajevima, nesanica može biti jedan od prvih znakova psihijatrijskih oboljenja kao što su anksioznost, depresija ili psihoza. Insomniju mogu uzrokovati i zdravstveni problemi kao što su astma, artritis, bolesti srca, bubrežne bolesti, sindrom nemirnih nogu i drugi.&nbsp;



Insomnija je se može javiti u bilo kom životnom dobu bez obzira na pol. Neke od prvih epizoda se uglavnom iskuse u dvadesetim godinama, ali je češća pojava kod starijih osoba. Kod dece je nesanica često posledica neredovne rutine spavanja, ali se psihološki i medicinski uzroci ne mogu isključiti kao mogući okidači.&nbsp;



<h3 class="wp-block-heading">Dijagnostika i lečenje insomnije</h3>



Da bi se dijagnostifikovala insomnija, potrebno je da budu ispunjena tri uslova:



<ol>
<li>Da se manifestuje jedan od sledećih simptoma: produženo vreme uspavljivanja, budnost u toku noći koje traje duže od 30 minuta, ili manje od 6.5 sati totalnog sna</li>



<li>Poremećaj dnevnog funkcionisanja zbog umora, pospanosti, iritabilnosti</li>



<li>Postojanje jednog od prethodno navedenih uzroka nesanice&nbsp;</li>
</ol>



Ukoliko se ne tretira, insomnija može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, a neretko je i uzročnik mnogih psihičkih i somatskih bolesti.&nbsp;



Kada su u pitanju povremena i situaciona insomnija, uglavnom prođu same od sebe nakon što se razreši trenutna životna situacija koja ih izaziva. Kako bi se ubrzao proces razrešenja problema, savetuje se da osoba:



<ul>
<li>Uspostavi rutinu spavanja (odlazi u krevet i budi se u isto vreme)</li>



<li>Svakodnevno obavlja 15-30 minuta fizičke aktivnosti </li>



<li>Smanji konzumaciju alkohola, nikotina i kofeina</li>



<li>Izbegava obilnu i tešku večeru</li>



<li>Obavi opuštajući rutial pred spavanje</li>
</ul>



Ukoliko osoba i posle nekog vremena nastavi da ispoljava simptome epizodične insomnije, preporučuju se specijalne tehnike disanja i terapija relaksacije. U slučajevima hronične insomnije, najbolje je obratiti se <a href="https://www.selfnest.com/blog/psihoterapija/sve-sto-treba-da-znate-o-psihoterapiji">psihologu, psihijatru ili psihoterapeutu</a> koji će odrediti pravac lečenja. Terapija može da podrazumeva bihejvioralne tehnike fokusirane na smanjenje anksioznosti, metode za relaksaciju mišića i generalno smanjenje fiziološkog nivoa budnosti. U ekstremnijim slučajevima je potrebno obratiti se psihijatru kako bi propisao odgovarajuće lekove. 



<h2 class="wp-block-heading">Hipersomnija</h2>



Hipersomnija je poremećaj spavanja koji se karakteriše hroničnom prekomernom dnevnom pospanošću. Iako se može javiti kod zdravih osoba nakon dužeg perioda nespavanja ili teške fizičke aktivnosti, češće je prvi pokazatelj ozbiljnijeg zdravstvenog ili psihološkog poremećaja. Ukoliko se javi u ranom životnom dobu, može biti jedan od prvih simptoma narkolepsije.



Ukoliko hipersomnija traje duže od nekoliko dana ili nedelja, savetuje se poseta stručnjaku kako bi se utvrdio jasan uzročnik, a neki od najučestalijih su:



<ul>
<li>Nedostatak kiseonika i višak ugljen dioksida u organizmu kao posledica apneje u spavanju</li>



<li>Prekomerno uzimanje lekova</li>



<li>Depresija</li>



<li>Neurološki problemi (meningitis, encefalitis ili tumor)</li>



<li>Bolesti srca</li>



<li>Bolest jetre</li>



<li>Plućne bolesti</li>
</ul>



<h2 class="wp-block-heading">Narkolepsija</h2>



Narkolepsiju karakterišu iznenadni napadi REM faze, te su osobe koje pate od ovog poremećaja sna u stanju da zaspu bilo gde i u bilo kom trenutku. U većini slučajeva se epizode odigraju u monotonim situacijama, jednom ili više puta u toku dana, a traju uglavnom do sat vremena. 



Naime, dok REM faza kod zdravog sna nastupa nakon sat vremena spavanja, kod narkoleptičara se odigrava u prvih pet minuta. Nakon buđenja, osoba se može osećati sveže i odmorno, a može i ponovo utonuti u san nakon samo nekoliko minuta.



Iako narkolepsija nije uzročnik drugih bolesti organizma, iznenadno tonjenje u san u određenoj situaciji može izazvati ozbiljne probleme. S toga se preporučuje odlazak stručnjaku koji u zavisnosti od dijagnoze i potrebe pacijenta može prepisati adekvatnu terapiju medikamentima.



<h2 class="wp-block-heading">Apneja u spavanju&nbsp;</h2>



Apneja u spavanju (ili slip apneja) se opisuje kao kratkoročni prestanak disanja tokom spavanja, te kao takva spada u jedne od ozbiljnijih poremećaja sna. Može biti uzročnik kardiovaskularnih oboljenja ali i dovesti do iznenadne smrti. 



U zavisnosti od tipa apneje u spavanju, razlikuju se i metode lečenja. Kada je u pitanju obstruktivna apneja, najoptimalniji proces lečenja podrazumeva primenu priručnog aparata koji snabdveva organizam vazduhom pod povećanim pritiskom. S druge strane, kod pozicione apneje se preporučuje promena položaja spavanja. Apneja se neretko javlja i kod gojaznih osoba kod kojih su disajni putevi suženi usled nagomilavanja masnog tkiva a mišićna masa redukovana i manje funkcionalna. U tim slučajevima se preporučuje smanjenje telesne težine kao prvi korak u lečenju. Ukoliko se ispostavi da ni jedan od specijalizovanih oralnih aparata ne može da reši problem, stručnjak može preporučiti hirušku intervenciju.



<h2 class="wp-block-heading">Parasomnija</h2>



Parasomnija se ispoljava u vidu smetnji u ponašanju koje se događaju u periodu spavanja, te pacijenti koji pate od parasomnije imaju problem sa mesečarenjem, konfuznim buđenjima, noćnim morama i strahovima, grčevima u nogama i brojnim drugim. Takođe je moguće iskusiti i verbalizaciju i pokretanje tokom REM faze sna koje može biti agresivno i opasno po osobe koje spavaju u istom krevetu sa osobama kod kojih je dijagnostifikovana parasomnija.



Parasomnija se najefikasnije leči psihoterapijom i farmakoterapijom. 



<figure class="wp-block-image size-large"><img decoding="async" loading="lazy" width="1024" height="777" src="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/vladislav-muslakov-CwIU33KGToc-unsplash-1024x777.jpg" alt="Insomnija" class="wp-image-103" srcset="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/vladislav-muslakov-CwIU33KGToc-unsplash-1024x777.jpg 1024w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/vladislav-muslakov-CwIU33KGToc-unsplash-300x228.jpg 300w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/vladislav-muslakov-CwIU33KGToc-unsplash-768x583.jpg 768w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/vladislav-muslakov-CwIU33KGToc-unsplash-1536x1166.jpg 1536w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/vladislav-muslakov-CwIU33KGToc-unsplash.jpg 1920w" sizes="(max-width: 1024px) 100vw, 1024px" /><figcaption class="wp-element-caption">Photo by <a href="https://unsplash.com/@entersge?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Vladislav Muslakov</a> on <a href="https://unsplash.com/photos/CwIU33KGToc?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></figcaption></figure>







<h2 class="wp-block-heading">Paraliza sna</h2>



Paraliza sna je poremećaj koji je povezan sa REM fazom tokom koje se javljaju snovi i koju karakteriše plitko i ubrzano disanje, ubrzan pokret očima i nepokretnost tela. Ukoliko se REM faza odigra dok smo još u stanju budnosti, naš mozak je aktivan ali mišići tela nisu pod našom kontrolom i osoba ostaje paralizovana.&nbsp;



Tokom paralize sna, osoba je svesna svega što se dešava ali može iskusiti izuzetno realistične halucinacije: da levitiramo, da je neko prisutan u prostoriji, da nas posmatra i da smo u opasnosti. Iako kratkoročna, paraliza sna može uzrokovati osećaj straha i panike koji osećamo dugo po završetku epizode.



U velikom broju slučajeva, paraliza sna se odigrava dok osoba spava na leđima, te može doći do osećaja gušenja zbog mišića grudnog koša koji su paralizovani.&nbsp;



<h3 class="wp-block-heading">Šta izaziva paralizu sna</h3>



Neki od mogućih uzročnika ovog poremećaja sna su:&nbsp;



<ul>
<li>narkolepsija&nbsp;</li>



<li>neredovan san</li>



<li>povećan stres</li>



<li>promena rutine</li>



<li>preterana konzumacija alkohola</li>



<li>česta putovanja</li>
</ul>



Paraliza sna je dosta <a href="https://beleske.com/sta-je-paraliza-sna-i-zasto-pogadja-studente/">česta među studentima</a> u periodu ispitnih rokova zbog izlaganja stresu, neredovnog sna, intenzivnog rasporeda učenja, konzumacije kofeina, itd.



Pa ipak, istraživanja su pokazala da je većina ljudi makar jednom ili dva puta u životu doživela paralizu sna, te je moguće da se dogodi bilo kome bez obzira na njihovu psihopatologiju. Zbog toga je bitno informisati se o fenomenu i naučiti kako ostati pribran u datoj situaciji.&nbsp;



<h3 class="wp-block-heading">Kontrola i lečenje paralize sna</h3>



Ono što se preporučuje je da naučite da prepoznate simptome kako bi vam bilo jasno da u datoj situaciji niste u opasnosti. Korisno je savladati i tehnike pravilnog disanja koje će vam pomoći da ostanete smireni, kao i da se fokusirate na male telesne pokrete, te iako ste paralizovani da se potrudite da načinite i najmanji pokret prstom, jezikom, ili kapcima.&nbsp;



Kako biste smanjili mogućnost da uopšte iskusite paralizu sna, preporučuje se da spavate na strani umesto na leđima, ali i da definišite uzročnike i pokušajte da ih izbegnete (buka, svetlost, konzumacija alkohola, nikotina, kofeina&#8230;)



Ukoliko paraliza sna nastavi da se ponavlja u čestim intervalima, potrebno je obratiti se stručnjaku za poremećaje spavanja koji će vas upoznati sa efikasnijim metodama. Takođe, odlazak na psihoterapiju može biti od koristi osobama kojima paralizu sna uzrokuju anksioznost ili stres. Pored prevencije, psihoterapeut može pomoći da se izborite sa posledicama, kao što su strah od spavanja. 



<figure class="wp-block-image size-large"><img decoding="async" loading="lazy" width="1024" height="683" src="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/gregory-pappas-rUc9hVE-L-E-unsplash-1024x683.jpg" alt="" class="wp-image-104" srcset="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/gregory-pappas-rUc9hVE-L-E-unsplash-1024x683.jpg 1024w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/gregory-pappas-rUc9hVE-L-E-unsplash-300x200.jpg 300w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/gregory-pappas-rUc9hVE-L-E-unsplash-768x512.jpg 768w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/gregory-pappas-rUc9hVE-L-E-unsplash-1536x1024.jpg 1536w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/08/gregory-pappas-rUc9hVE-L-E-unsplash.jpg 1920w" sizes="(max-width: 1024px) 100vw, 1024px" /><figcaption class="wp-element-caption">Photo by <a href="https://unsplash.com/@tsujigimi?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Gregory Pappas</a> on <a href="https://unsplash.com/photos/rUc9hVE-L-E?utm_source=unsplash&amp;utm_medium=referral&amp;utm_content=creditCopyText">Unsplash</a></figcaption></figure>



<h2 class="wp-block-heading">8 saveta za bolji san</h2>



Hronična neispavanost nas čini nervoznima, utiče negativno na nivo motivacije i našu produktivnost, kao i efikasnost u obavljaju bilo kakve dnevne aktivnosti. Neispavanost se povezuje i sa određenim zdravstvenim rizicima kao što su pad imunološkog sistema, gojaznost, pa i srčana oboljenja i dijabetes.



Ono što sami možete da učinite kako biste popravili kvalitet sna je da:



<ol>
<li>Uspostavite ritam spavanja i pridržavate ga se (odlazak na spavanje i buđenje u približno isto vreme svakoga dana),</li>



<li>Izbegavate dremku i spavanje u toku dana,</li>



<li>Ne konzumirate nikotin, kofein i alkoholna pića nekoliko sati pred odlazak na spavanje,</li>



<li>Izbegavate naporne fizičke aktivnosti nekoliko sati pre odlaska na spavanje,</li>



<li>Pred spavanje obavljate isključivo aktivnosti koje imaju umirujući efekat (npr. čitanje ili topla kupka),</li>



<li>Uklonite izvore svetla i buke iz prostorije u kojoj spavate,</li>



<li>Preskočite jaku hranu i obilne obroke u večernjim satima ( ali nemojte ići u krevet gladni),</li>



<li>Postignete idealnu sobnu temperaturu u prostoriji u kojoj spavate (oko 24°C).</li>
</ol>



Ukoliko vam ni jedna od (kombinacija) stavki ne pomogne da se izborite sa poremećajem sna koji vas muči duži period, obratite se izabranom lekaru. On će vas potom uputiti dalje stručnjaku za lečenje poremećaja spavanja kako bi se sto postotno utvrdio uzrok problema. U slučajevima kada je glavni uzročnik stres, anksioznost ili neki drugi mentalni poremećaj, možete se obratiti psihoterapeutu koji će vam pomoći da otkrijete koren problema i tretirate ga uz pomoć odgovarajućih terapijskih tehnika.

Poremećaji spavanja: Šta ih izaziva i kako poboljšati kvalitet sna

Naš mozak ima moć da se na prirodan način oporavi od traumatičnih sećanja i događaja. Ovaj proces podrazumeva komunikaciju između amigdala koje igraju ulogu u obrađivanju pamćenja, hipokampusa koji učestvuje u učenju, kao i prefrontalnog korteksa koji analizira i kontroliše ponašanje i emocije.&nbsp;



Dok se u većini slučajeva traumatična iskustva spontano razreše, ponekad je za njihovo procesuiranje <a href="https://app.selfnest.com/">potrebna dodatna pomoć</a>.&nbsp;



EMDR terapija je prirodan proces tokom kog klijent i terapeut zajedničkim snagama prolaze kroz traumatično iskustvo koje je ostalo uklješteno u neuronskim memorijskim mrežama. 



Na terapiji se zajedničkim snagama razrešava blokirano mentalno stanje kako bi se oslobodio klijentov unutrašnji potencijal i psihička energija koja će mu omogućiti da ponovo stekne kontrolu nad sopstvenim emocijama.&nbsp;



<h2 class="wp-block-heading">Šta podrazumeva EMDR terapija</h2>



EMDR (Eye Movement Desensitiszation and Reprocessing) je psihoterapijska tehnika koja se uspešno primenjuje kod klijenata koji se bore sa anksioznošću, paničnim napadima, ali i ozbiljnijim psihičkim traumama, posttraumatskim stresom, opsesivno-kompulsivnim i drugim poremećajima.&nbsp;



Terapeut se oslanja na EMDR terapiju ukoliko želi da pomogne klijentima da rekonstruišu svoje misli, kao i da podstakne ponovnu obradu podataka, jer traumatske situacije često ostaju “zamrznute” u mislima i kao takve se iznova proživljavaju. EMDR se oslanja na bilateralnu stimulaciju pokreta očiju, gde se kontinuiranim pokretima zenica sa leva na desno aktiviraju suprotne strane mozga. Na taj način se traumatično iskustvo koje je se nalazi “zaglavljeno” u neuronskim memorijskim mrežama oslobađa radi ponovnog procesuiranja.



EMDR se oslanja i na druge tehnike koje se koriste u bihejvioralnoj terapiji, poput sistemske desenzitizacije i izlaganja, ali za razliku od <a href="http://wpql.selfnest.com/2023/03/31/psihoterapeutski-pravci/">ostalih vidova terapije</a> ne podrazumeva razgovor o problemu niti samostalne vežbe i domaće zadatke između sesija. EMDR je dizajnirana da pomogne pri lečenju trauma i omogući mozgu da ponovo procesuira traumatična sećanja.&nbsp;



Za cilj EMDR terapije se uvek postavlja obrada konkretnog događaja, to jest određenog sećanja. Klijent kao krajnji rezultat postiže visok nivo funkcionisanja i potpuno oslobođenje od disfunkcionalnih simptoma.&nbsp;



Ovaj vid terapije mogu da primenjuju isključivo međunarodno edukovani stručnjaci koji su prethodno stekli bogato kliničko i psihoterapijsko iskustvo. Tek nakon uspešno završene specifične edukacije postaju licencirani EMDR terapeuti.



<h2 class="wp-block-heading">Kada se koristi ova metoda</h2>



Pored primene kod klijenata kojima je potrebna pomoć da bi se izborili sa niskim samopouzdanjem, motivacijom, određenim strahovima, strahom od samoće, problemima u odnosima sa drugim ljudima i problemima sa karakterom, EMDR terapija se primenjuje kod:



<ul>
<li>akutne traume</li>



<li>depresije i anksioznosti</li>



<li>insomnije</li>



<li>problema u ishrani</li>



<li>bolesti zavisnosti</li>



<li>trauma koje su proživele žrtve seksualnog i drugog nasilja</li>



<li>trauma od zločina</li>



<li>trauma sa kojima se suočavaju ratni veterani&nbsp;</li>



<li>posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP)</li>
</ul>



<h2 class="wp-block-heading">Faze EMDR terapije</h2>



EMDR terapija je podeljena u 8 faza te je potrebno nekoliko sesija kako bi se uvideli rezultati, gde svaka u proseku traje između 60 i 90 minuta. Koliko će tačno biti potrebno zavisi od individualnog slučaja, ali se iz iskustva pokazalo da se rezultati uglavnom uvide nakon 12 sesija.&nbsp;



<figure class="wp-block-image size-large"><img decoding="async" loading="lazy" width="876" height="1024" src="http://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/07/Faze-EMDR-terapije-876x1024.png" alt="8 faza EMDR terapije" class="wp-image-94" srcset="https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/07/Faze-EMDR-terapije-876x1024.png 876w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/07/Faze-EMDR-terapije-257x300.png 257w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/07/Faze-EMDR-terapije-768x898.png 768w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/07/Faze-EMDR-terapije-1314x1536.png 1314w, https://wpql.selfnest.com/wp-content/uploads/2023/07/Faze-EMDR-terapije.png 1440w" sizes="(max-width: 876px) 100vw, 876px" /><figcaption class="wp-element-caption">Faze EMDR terapije</figcaption></figure>







<ol>
<li>Faza: Planiranje i upoznavanje sa prošlim događajima</li>
</ol>



Pre samog početka terapije, terapeut kroz razgovor prikuplja podatke iz prošlosti i sadašnjosti kako bi se upoznao sa neprijatnim sećanjima i situacijama koje bi potencijalno mogle biti uzrok traume. Cilj je otkriti trenutne ili prošle događaje koji utiču na osećaj nelagode.



Za prvu fazu se uglavnom izdvaja jedna do dve sesije, ali se ona može prožeti kroz celu terapiju, posebno ukoliko se otkriju nova sećanja koja je potrebno procesuirati.&nbsp;



<ol start="2">
<li>Faza: Priprema</li>
</ol>



Kod većine klijenata, za ovu fazu se odvaja od 1 do 4 sesije u zavisnosti od traume i koliko je velike posledice ostavila po osobu. Cilj pripreme je da terapeut upozna klijenta sa različitim pristupima razrešavanju emotivnog ili psihološkog stresa koji oseća, kao i sa tehnikama za opuštanje. Takođe se tokom ove faze ostvaruje poverenje koje će omogućiti klijentu da pred odabranim terapeutom otvoreno govori o svojim mislima i osećanjima.



<ol start="3">
<li>Faza: Procena</li>
</ol>



Tokom treće faze EMDR terapije terapeut identifikuje konkretna sećanja na koja se treba fokusirati, kao i pridružene komponente (kao što su fizičke senzacije koje se stimulišu kada se klijent priseća događaja iz prošlosti). Od klijenta će se očekivati da iz sećanja odabere i opiše sliku koja ga asocira na traumatičan događaj i da podeli sa terapeutom negativna osećanja koja vezuje za tu konkretnu situaciju.&nbsp;



<ol start="4">
<li>Faza: Desenzitizacija</li>
</ol>



Kako bi sproveo klijenta kroz proces desenzitizacije, terapeut taktičnim pokretom prsta na odgovarajućoj razdaljini utiče na bilateralni pokret zenica. Nakon stimulacije, potrebno je pustiti misli da lutaju kako bi se identifikovale one misli i osećanja koja naviru spontano. Tokom ove faze se definiše traumatično sećanje koje je potrebno ponovno procesuirati.&nbsp;



<ol start="5">
<li>Faza: Instalacija</li>
</ol>



U sledećoj fazi terapeut će zatražiti od klijenta da aktivno pokuša da zameni neprijatna osećanja pozitivnim uverenjima i tako stekne kontrolu nad svojim emocijama. Pokret prstima se ponavlja dokle god osećanja povezana sa datim događajem ne postanu manje uznemirujuća. Ukoliko se klijent u toku sesije uznemiri, na terapeutu je da proceni kada je pravo vreme da ga osvesti.&nbsp;



<ol start="6">
<li>Faza: Skeniranje tela</li>
</ol>



Nakon instalacije, klijent će ponovo pomisliti na traumatičan događaj kako bi se ustanovilo da li još uvek uzrokuje iste negativne fizičke senzacije. Skeniranje tela predstavlja izuzetno bitnu fazu jer je analiza od preko hiljadu EMDR sesija pokazala da informacije o traumatičnom događaju postaju deo našeg motoričkog pamćenja i kao takve ostaju zaglavljene u samom telu. Kada se te informacije procesuiraju, moguće ih je pretvoriti u verbalno pamćenje.&nbsp;



<ol start="7">
<li>Faza: Zatvaranje</li>
</ol>



Sedma faza se odigrava na kraju svake sesije kako bi klijent održao osećaj kontrole i nakon što napusti prostorije u kojima se odvijala terapija. Terapeut tokom ove faze uvek napomene šta se može očekivati između sesija i savetuje da se vodi dnevnik osećanja i iskustava koja se u tom periodu odigraju.&nbsp;&nbsp;



<ol start="8">
<li>Faza: Reevaluacija:</li>
</ol>



Finalna, 8. faza podrazumeva evaluaciju napretka, kako od strane klijenta tako i terapeuta.&nbsp;



<h2 class="wp-block-heading">Koliko je EMDR efikasna&nbsp;</h2>



Brojne studije su tokom godina ukazale na efikasnost EMDR terapije, posebno kada je u pitanju lečenje posttraumatskog stresnog poremećaja. Naime, <a href="https://www.sciencedirect.com/science/article/abs/pii/S000579161100098X">studija iz 2012</a>. godine u kojoj je učestvovalo 22 ljudi koji su patili od PTSP je pokazala da je ovaj vid terapije daje izuzetne rezultate kod čak 77 odsto ispitanika, umanjujući ili u potpunosti eliminišući simptome depresije, anksioznosti i halucinacija.



Ne samo što EMDR terapija daje efikasne rezultate prilikom lečenja traume, istraživanja sprovedena 3 i 6 meseci nakon poslednje sesije pokazala su da su rezultati terapije vidni i mesecima nakon završetka tretmana.&nbsp;



Pored lečenja PTSP, <a href="https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4467776/">studija</a> sprovedena na 32 ispitanika koji su patili od depresije je dokazala da EMDR uspešno redukuje simptome kod skoro 70 odsto učesnika i da su rezultati vidni i godinu dana po završetku terapije.&nbsp;



Najopštije govoreći, za maksimalnu efikasnost terapije veoma je važno da se uspostavi dobar odnos sa terapeutom kako bi klijent imao potpuno poverenje i kako bi se tokom tretmana osećao sigurno. Terapeut mora uzeti u razmatranje klijentova očekivanja i unapred razgovarati o stvarima koje ih možda brinu vezano za EMDR terapiju. Stoga klijent mora biti dobro upoznat sa procedurom kako ga ni jedan od koraka u sesiji ne bi iznenadio i potencijalno postigao kontraefekat.&nbsp;



<h2 class="wp-block-heading">Postoje li negativne strane EMDR terapije?</h2>



Iako je EMDR dokazano siguran pristup lečenju trauma, bitno je da se klijent upozna sa negativnim aspektima koji se mogu javiti na samom početku kao i neposredno nakon sesije.&nbsp;



Prvi trenuci sesije mogu delovati izuzetno uznemirujuće na osobe koje počinju da se suočavaju sa traumatičnim događajima, posebno zbog pojačanog fokusa. Dok su dugoročni rezultati efikasni i pozitivni, sama terapija može izazvati pojačan emocionalni stres.&nbsp;



Takođe je bitno istaći i da EMDR terapija pojačava svest o mislima, što ne prestaje odmah po završetku terapije, te tako može uzrokovati malaksalost i vrtoglavicu, kao i izuzetno realistične snove.&nbsp;



EMDR terapija je mentalna zdravstvena intervencija i kao takvu treba da je obavlja isključivo licencirani stručnjak. Iako je poznato da pruža željene rezultate brže od drugih terapijskih tehnika, bitno je napomenuti da se vreme oporavka individualno i zavisi od brojnih faktora.

EMDR psihoterapija kao vid lecenja traume

All you need to know about psychotherapy

Povezani postovi

Umeće (samo)motivacije: 7 razloga zbog kojih smo nemotivisani i 7 načina da se izborimo sa tim osećajem

Poremećaji spavanja: Šta ih izaziva i kako poboljšati kvalitet sna

EMDR terapija – šta je i kada može pomoći

Selfnest newsletter

“I am not what happened to me! I am what I choose to become.“